vànredan

prid. izvanredan

vanzemáljac

im. m. izvanzemaljac

vànjskī

prid. G vànjskōg(a); ž. vànjskā, s. vànjskō 1. koji je vani, izvan zatvorenoga prostora [vanjska strana zida]; ant. (nutarnji), unutarnji, unutrašnji 2. koji se odnosi na strane zemlje ili inozemstvo [vanjska trgovina]

vanjštìna

im. ž. G vanjštìnē; mn. N vanjštìne, G vanjštínā ono što se izvana vidi, vanjski lik ili oblik [lijepa ~; Ne sviđa mu se njegova ~.]; sin. izgled

vȁpāj

im. m. G vȁpāja; mn. N vȁpāji, G vȁpājā 1. krik molbe za pomoć [vapaji bolesnika] 2. pren. izraz čežnje ili žudnje za čim [~ za slobodom]

vápiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. vápīm, 3. l. mn. vápē, imp. vápi, aor. vápih, imperf. vápljāh, prid. r. vápio čeznuti, žudjeti za kim ili čim [~ za osvetom; ~ za slobodom]

vapnénac

im. m. G vapnénca; mn. N vapnénci, G vàpnēnācā geol. taložna stijena, često izrazito uslojena, na kojoj se razvijaju krški reljefni oblici

vapnènačkī

prid. G vapnènačkōg(a); ž. vapnènačkā, s. vapnènačkō koji je od vapnenca [vapnenačke stijene]

vàpnenī

prid. G vàpnenōg(a); ž. vàpnenā, s. vàpnenō koji se odnosi na vapno

vápno

im. s. G vápna 1. tvar bijele boje koja se dobiva pečenjem vapnenca [živo ~] 2. otopina istoimene tvari u vodi, služi za bijeljenje zidova i u gradnji [gašeno ~]

vȁralica

im. m. ž. G vȁralicē, V vȁralice/vȁralico; mn. N vȁralice, G vȁralīcā 1. osoba koja vara [taj ~; ta ~; ti varalice; te varalice]; sin. prevarant razg. 2. ž. žena koja vara [ta ~; te varalice]; sin. prevarantica razg.

vȁraličin

prid. G vȁraličina; ž. vȁraličina, s. vȁraličino 1. koji pripada osobi koja vara; sin. prevarantov razg. 2. koji pripada ženi koja vara; sin. prevarantičin razg.

vȁrānje

im. s. G vȁrānja; mn. N vȁrānja, G vȁrānjā 1. činjenje prijevara, dovođenje koga u zabludu laganjem; sin. zavaravanje 2. činjenje preljuba 3. bivanje u zabludi zbog pogrešne procjene, nepoznavanje prave istine; sin. zavaravanje

vȁrati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȁrām, 3. l. mn. vȁrajū, imp. vȁrāj, aor. vȁrah, imperf. vȁrāh, prid. r. vȁrao, prid. t. vȁrān 1. lažući činiti prijevare, dovoditi koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; sin. zavaravati 2. činiti preljub, ne biti vjeran [~ djevojku] • vȁrati se povr. biti u zabludi zbog pogrešne procjene, ne poznavati pravu istinu [Varaš se ako misliš da si u pravu.]; sin. zavaravati se v. pod zavaravati

vȁrav

prid. G vȁrava; odr. vȁravī, G vȁravōg(a); ž. vȁrava, s. vȁravo; komp. varàvijī 1. koji vara ili dovodi u zabludu [varave riječi; ~ izgled]; sin. varljiv 2. koji se stalno mijenja [varava nada; varavo vrijeme]

várēnje

im. s. G várēnja v. zavarivanje

varìčela

im. ž. G varìčelē med. dječja zarazna bolest kod koje se na koži pojavljuju mjehurići, a koja se prenosi kapljičnom virusnom infekcijom; sin. vodene kozice v. pod kozica

varijabílnōst

im. ž. G varijabílnosti, I varijabílnošću/varijabílnosti 1. promjenjivost rasporeda elemenata unutar cjeline 2. biol. nejednakost osobina kod jedinka

varijácija

im. ž. G varijácijē; mn. N varijácije, G varijácījā 1. promjena rasporeda elemenata unutar cjeline 2. biol. razlika koja se pojavljuje kao odstupanje od tipičnih značajka koje skupine 3. glazb. mijenjanje glazbenih motiva ritmom, tempom i tonalitetom, pri čemu osnovne značajke motiva ostaju prepoznatljive

varijànta

im. ž. G varijàntē; mn. N varijànte, G varìjanātā/varijántā/varijàntī v. inačica

varìola

im. ž. G varìolē v. velike boginje pod boginje

varírati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. vàrīrām, 3. l. mn. varírajū, imp. vàrīrāj, aor. varírah, imperf. vàrīrāh, prid. r. varírao, prid. t. vàrīrān 1. prijel. opetovano ponavljati što uz manje izmjene [~ temu] 2. neprijel. pojaviti se/pojavljivati se u različitim vrijednostima ili oblicima [Raspoloženje varira.; Vrijednost dionica varira.]

váriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. vȃrīm, 3. l. mn. vȃ, imp. vári, aor. várih, imperf. vȃrāh, prid. r. vário, prid. t. vȃren v. zavarivati

vȁrīvo

im. s. G vȁrīva; mn. N vȁrīva, G vȁrīvā kuhano povrće koje se jede žlicom kao glavno jelo ili kao prilog [~ od kelja]

vȃrka

im. ž. G vȃrkē, DL vȃrci; mn. N vȃrke, G vȃrkā/vȃrkī 1. pogrešno tumačenje kakva stvarnog osjeta, ono što se samo pričinja onakvim kakvim ga doživljavamo [optička ~; svjetlosna ~]; sin. privid 2. lukav postupak kojemu je cilj dovesti koga u zabludu; sin. lukavstvo, podvala, prijevara

vàrljiv

prid. G vàrljiva; odr. vàrljivī, G vàrljivōg(a); ž. vàrljiva, s. vàrljivo; komp. varljìvijī koji vara ili dovodi u zabludu [varljive riječi; ~ izgled]; sin. varav

vároš

im. ž. m. G vároši/vároša, I vároši/várošem; mn. N vároši, G várošī/várōšā hist. obrtničko-trgovačko naselje

várošanin

im. m. G várošanina; mn. N várošani, G várošānā hist. stanovnik varoši

várošānka

im. ž. G várošānkē, DL várošānki; mn. N várošānke, G várošānkā/várošānkī hist. stanovnica varoši

vároškī

prid. G vároškōg(a); ž. vároškā, s. vároškō hist. koji se odnosi na varoš

vȃs

os. zam. GA v. pod vi

vȁš

posv. zam. G vȁšēg(a), DL vȁšēm(u), A vȁšēg(a)/vȁš, I vȁšīm; ž. vȁša, s. vȁše 1. koji pripada sugovoritelju i još komu; sin. vam v. pod vi 2. Vȁš koji pripada sugovoritelju kojemu se govornik obraća s Vi [To je Vaš otac.]; sin. Vam v. pod vi

vȃt

im. m. G vȃta, L vátu; mn. N vȃti, G vátā/vátī fiz. mjerna jedinica za snagu (W)

vȁta

im. ž. G vȁ; mn. N vȁte, G vȃ vlaknasta, lagana tvorevina od raščešljanoga pamuka ♦ imati vatu u ušima praviti se gluh, ne reagirati na tuđe riječi

vaterpòlist

im. m. G vaterpòlista, V vaterpòlistu; mn. N vaterpòlisti, G vaterpòlīstā osoba koja se bavi vaterpolom

vaterpòlistica

im. ž. G vaterpòlisticē; mn. N vaterpòlistice, G vaterpòlistīcā žena koja se bavi vaterpolom

vaterpòlističin

prid. G vaterpòlističina; ž. vaterpòlističina, s. vaterpòlističino koji pripada vaterpolistici

vȁterpolo

im. m. G vȁterpola sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi koja se igra u plivalištu određene veličine s ciljem da se loptom postigne što više zgoditaka

vȁterpolskī

prid. G vȁterpolskōg(a); ž. vȁterpolskā, s. vȁterpolskō koji se odnosi na vaterpolo [~ klub]

vȁtra

im. ž. G vȁtrē; mn. N vȁtre, G vȁtārā/vȃtrā/vȁtrī oslobađanje toplinske i svjetlosne energije pri čemu se tvar koja gori pretvara u pepeo [Vatra je zahvatila pola šume.]; sin. oganj ♦ bacati (gurnuti, poslati) u vatru koga poslati na najteži (najopasniji, najodgovorniji) zadatak koga, izložiti opasnosti (neugodnosti) koga; biti (naći se) između dviju vatra biti u dvostrukoj opasnosti, biti ugrožen s dviju strana; igrati se vatrom izlagati se opasnosti, srljati u propast; otvoriti vatru (paljbu) na koga, na što, usp. paljba; pasti u vatru razljutiti se; peći se na laganoj (tihoj) vatri dugo patiti, biti izložen dugotrajnim mukama, proživljavati neugodnosti; potpirivati vatru obnavljati (izazivati) sukobe (nesuglasice); skočiti (biti spreman) u vatru i u vodu za koga biti beskonačno odan komu, biti spreman žrtvovati se za koga; živa ~ veoma temperamentna osoba

vȁtren

prid. G vȁtrena; odr. vȁtrenī, G vȁtrenōg(a); ž. vȁtrena, s. vȁtreno; komp. vatrènijī koji je vruć ili žestok poput vatre [~ konj; vatrena narav; vatreno oružje]

vȁtrenī

prid. G vȁtrenōg(a); ž. vȁtrenā, s. vȁtrenō; komp. vatrènijī koji se odnosi na vatru [vatrena stihija]

vatrogásac

im. m. G vatrogásca, V vȁtrogāšče; mn. N vatrogásci, G vatrògāsācā osoba koja se bavi gašenjem požara

vȁtrogāsnī

prid. G vȁtrogāsnōg(a); ž. vȁtrogāsnā, s. vȁtrogāsnō koji se odnosi na vatrogasce i gašenje vatre ili požara [vatrogasna pumpa; vatrogasne ljestve; vatrogasno vozilo]

vatrogáščev

prid. G vatrogáščeva; ž. vatrogáščeva, s. vatrogáščevo koji pripada vatrogascu

vȁtromēt

im. m. G vȁtromēta; mn. N vȁtromēti, G vȁtromētā 1. svjetleća raznobojna tvar koja, rasuta nebom, stvara različite oblike 2. izbacivanje istoimene tvari u svečanim prigodama

vȁtrostālnī

prid. G vȁtrostālnōg(a); ž. vȁtrostālnā, s. vȁtrostālnō koji podnosi visoku temperaturu [vatrostalno posuđe]

vȁu

usk. oponaša glasanje psa

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga